Ljudi reaguju različito na identične stimulanse koji prouzrokuju emocije. U nekim slučajevima to se može pripisati ličnim karakteristikama pojedinca jer se ljudi razlikuju po svojoj urođenoj sposobnosti izražavanja emocija.
Na primjer, sigurno znate ljude koji skoro nikada ne pokazuju svoja osjećanja. Oni se rijetko kada naljute. Nikada ne pokazuju bijes. Nasuprot takvim ljudima, vjerovatno poznajete one koji emotivno idu iz krajnosti u krajnost. Kada su srećni, oni su u ekstazi. Kada su tužni, u dubokoj su depresiji. Dvoje ljudi mogu da budu u potpuno istoj situaciji a da jedan pokazuje uzbuđenje i radost, dok je drugi miran i sabran.
Međutim, u nekim drugim slučajevima ljudi reaguju onako kako to posao zahtjeva. Poslovi zahtjevaju razne vrste i količinu emocija koje treba pokazati. Na primjer, od kontrolora u avio saobraćaju i sudija se očekuje da budu staloženi i da se kontrolišu čak i u stresnim situacijama. S druge strane, efektivnost reportera koji se obraća javnosti na sportskim manifestacijama kao i advokata može često da zavisi od njihove sposobnosti da po potrebi podese intenzitet svojih emocija.
Oblast istraživanja koja je ukazala na novo sagledavanje ličnosti jeste emotivna inteligencija (EI), koja je skup nekognitivnih vještina, sposobnosti i stručnosti koje utiču na sposobnost ličnosti da uspješno savlađuje pritiske i zahtjeve okruženja:
- Samospoznaja – sposobnost spoznaje svojih osjećanja
- Samokontrola – sposobnost upravljanja svojim emocijama i impulsima
- Samomotivacija – sposobnost istrajavanja uprkos neuspjesima
- Empatija – sposobnost da se razumije šta drugi osjećaju
Pokazalo se da je emotivna inteligencija pozitivno povezana sa radnim učinkom na poslu na svim nivoima. Emotivna inteligencija a ne akademska inteligencija karakteriše radnike sa visokim učinkom.
Šta možemo zaključiti iz ovoga?
Izgleda da je emotivna inteligencija posebno potrebna za uspjeh u poslovima za koje je potreban visok stepen društvene interakcije.
Kako vi ocjenjujete svoju emocionalnu inteligenciju?